Besplatna viza, besplatna karta: šta nepalska politika znači za poslodavce iz EU
Nepalska politika Besplatna viza, besplatna karta stavlja vizu i avionsku kartu na teret stranog poslodavca, ali samo za sedam destinacija u Zalivu i Maleziji. EU je van njenog dometa, a poslodavac iz EU koji potceni kartu i namet za fond socijalne zaštite na aerodromu dobija neprijatno iznenađenje u troškovima.
Nepal ima politiku koja obavezuje stranog poslodavca da plati radniku ulaznu vizu i avionsku kartu. Zove se Besplatna viza, besplatna karta (Free Visa, Free Ticket), na snazi je od 2015. godine, i prvi instinkt evropskog rukovodioca nabavke koji o njoj pročita jeste da pretpostavi kako ona uređuje koridor Nepal, EU. Ne uređuje ga. Politika pokriva tačno sedam destinacija, sve u Zalivu ili Maleziji, a Evropska unija u potpunosti je izvan njenog dometa. Razlog zbog kojeg poslodavac iz EU ipak treba da je razume dvostruk je. Prvo, ona je najjasnija odredba u nepalskom zakonodavstvu o tome kako ova zemlja gleda na pitanje ko plaća preseljenje radnika, a ta logika prenosi se na svaki koridor, uključujući i EU. Drugo, najčešća greška u izradi budžeta kod plasmana u EU jeste pretpostavka da ova politika kartu pretvara u tuđi problem, ili da radnik jednostavno snosi preostale troškove koje politika ostavlja iza sebe. Obe pretpostavke koštaju novca u pogrešnom trenutku.
Šta politika zapravo kaže i sedam destinacija koje obavezuje
Ministarstvo rada i zapošljavanja, telo koje je kasnije postalo Ministarstvo rada, zapošljavanja i socijalne sigurnosti (MoLESS), objavilo je politiku Besplatna viza, besplatna karta 9. juna 2015. i sprovelo je u delo 6. jula 2015. Mehanizam je jednostavan. Za radnika koji putuje u pokrivenu destinaciju, strani poslodavac mora da snosi trošak ulazne vize i povratne avionske karte, dok nepalska agencija za posredovanje pri zapošljavanju može radniku naplatiti naknadu za uslugu od najviše Rs 10,000, i to samo ako poslodavac odbije da je plati. Taj plafon od Rs 10,000 zamenio je ranije granice iz perioda pre 2015. od Rs 70,000 za Zaliv i Rs 80,000 za Maleziju, tako da je suštinska promena bila otprilike sedmostruko smanjenje onoga što je agencija mogla zakonito da naplati radniku.
Sedam destinacija su Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Malezija. Tih sedam apsorbuje nešto poput 95 do 97 procenata nepalskih radnih migranata kada se Indija izuzme iz računice, zbog čega politika na papiru deluje kao da pokriva gotovo sve. Ne pokriva koridor koji je važan evropskom kupcu. Nijedna evropska destinacija nije imenovana u direktivi iz 2015, a Centre for the Study of Labour and Mobility (CESLAM) izričito navodi da Hrvatska, Rumunija i ostatak EU nikada nisu bili upisani u nju.
Ovo je jedna jedina najvažnija stvar koju poslodavac iz EU treba da usvoji. Zakonska obaveza plaćanja vize i karte ne pripaja se automatski plasmanu Nepal, EU. Tvrdnja na koju možete naići, da je politika Besplatna viza, besplatna karta ponovo aktivirana 2024. i da sada uvlači Hrvatsku u svoj domet, ne odgovara ni direktivi ni evidenciji MoLESS-a. Politika je sve vreme ostala instrument za sedam zemalja Zaliva i Malezije, a sada se pre razgrađuje nego što se širi.
Kako politika utvrđuje princip plaćanja od strane poslodavca
Kada se ukloni spisak destinacija, ono što politika Besplatna viza, besplatna karta izražava jeste princip da trošak preseljenja radnika pripada strani poslodavca u knjizi, a ne strani radnika. Taj princip u međunarodnom posredovanju pri zapošljavanju ima ime, princip plaćanja od strane poslodavca (Employer Pays Principle), i znatno prethodi nepalskoj politici. Njegovo najjasnije izražavanje jeste Princip 1 Dhaka Principles for Migration with Dignity, koje je 18. decembra 2012. predstavio Institute for Human Rights and Business (IHRB), a koji jasno navodi da se migrantskim radnicima ne naplaćuju nikakve naknade.
Nepal je istu logiku već bio upisao u tvrdo pravo. Foreign Employment Act, 2064 (2007) zabranjuje naknade za posredovanje koje plaća radnik, a ILO Global Study o troškovima posredovanja svrstava Nepal na najstrožiji kraj, naknade nisu dozvoljene. Politika Besplatna viza, besplatna karta operativni je izraz te zabrane za sedam pokrivenih destinacija, koji izričito imenuje vizu i kartu i ograničava preostalu naknadu za uslugu na Rs 10,000. Istorijski koren seže još dalje unazad, do memoranduma o razumevanju između Nepala i Katara iz 2007, koji je propisivao da sav trošak migracije snosi poslodavac.
Za poslodavca iz EU praktično tumačenje glasi ovako. Obaveza plaćanja od strane poslodavca kod plasmana Nepal, EU ne proizlazi iz politike Besplatna viza, besplatna karta, jer je EU van njenog dometa. Ona proizlazi iz međunarodnih standarda koji uređuju pošteno posredovanje, iz ILO General Principles and Operational Guidelines for Fair Recruitment usvojenih u septembru 2016, iz definicije naknada za posredovanje i povezanih troškova usvojene u novembru 2018, i iz IOM International Recruitment Integrity System (IRIS). Werklist primenjuje taj model na svaki koridor koji vodi, uključujući i EU, bez obzira na to da li neka destinacija ulazi u nepalski zakonski okvir. Naknada za posredovanje stavlja se na stranu poslodavca, gde to standardi usklađeni sa IRIS-om i nalažu, a radnik ne plaća ništa za dokumentaciju, overu, vizu, putovanje, lekarski pregled ili orijentaciju. Za kompletan komplet alata koji jedan revizorski dosije zahteva, pogledajte etičko posredovanje u Nepalu i model bez troškova za radnika.
Zašto je ovo prednost u domenu društvene odgovornosti, a ne iznenađenje u troškovima
Kupac koji pročita samo sažetak politike obično završi na jednom od dva pogrešna mesta. Politika ili navede poslodavca iz EU da pomisli da su viza i karta zakonski tuđi problem, što je netačno jer je EU van dometa, ili navede poslodavca da pomisli da radnik snosi sve što politika ne imenuje, što je takođe netačno u okviru modela poštenog posredovanja. Ispravno tumačenje stoji negde između, i ono je komercijalna prednost, a ne šok u troškovima.
Prednost je u tome što koridor u kom plaća poslodavac stvara čist dosije usklađenosti. Kategorije troškova koje ILO nabraja, lekarski pregled, osiguranje i fond socijalne zaštite migranata, ispiti veština, obuka i orijentacija, oprema, putovanje i smeštaj, kao i administrativno opterećenje ugovora, identifikacionih dokumenata, viza i dozvola, upravo su stavke o kojima će CSR ili revizorski tim u destinaciji postavljati pitanja. Kada su ti troškovi dokumentovani na fakturi poslodavca, a ne sakriveni u dugu radnika, dosije prolazi. Kada se prebace na radnika, koridor pada. Anketa sprovedena na 2.244 radnika pokazala je da nepalski migranti plaćaju u proseku oko Rs 100,000, otprilike deset puta više od zakonskog plafona, a nepalski National Statistics Office Return Migration and Recruitment Cost Survey, završen u novembru 2023. uz podršku ILO-a, utvrdio je prosečne troškove iznad NPR 100,000, pri čemu manje od 2 procenta radnika nije platilo ništa. To su brojke koje stvara koridor u kom plaća radnik, i to su brojke koje revizor obeleži.
Kontrast kupcu nešto govori. Koridor čija je cena blizu nominalnog plafona politike od Rs 10,000, ili blizu prvobitnog ciljanog iznosa od otprilike USD 75 ukupnog troška za radnika, jeste koridor u kom su stvarni troškovi otišli negde. U Zalivu su otišli na radnika, koji je u praksi plaćao USD 1,500 do USD 2,200 naspram nepalskog BDP-a po glavi stanovnika od USD 1,324 krajem 2023. Poslodavac iz EU koji želi suprotno, koridor u kom su troškovi vidljivi i u njegovim sopstvenim knjigama, namerno kupuje prednost u domenu društvene odgovornosti.
Način na koji se gubi novac, potcenjivanje karte i nameta za fond socijalne zaštite
Evo gde poslodavac iz EU koji to radi prvi put gubi novac, i to je vrlo konkretno. Budžet za plasman gradi se oko vize i bruto plate, dva najveća i najočiglednija broja, dok se dve manje stavke tretiraju kao greška u zaokruživanju. To one nisu. One su prelazne stavke, i pojavljuju se u najgorem mogućem trenutku, u nedelji polaska.
Prva je avionska karta. Kod plasmana u Zaliv politika obavezuje poslodavca da je snosi, pa kupac koji prepisuje model troškova za Zaliv u posao u EU pretpostavlja isto i izostavlja kartu iz budžeta za EU. Na koridoru za EU nijedan zakon je ne pokriva, pa ako se poslodavac nije izričito saglasio da je snosi, ta stavka jednostavno nedostaje. Jednosmerna karta od Katmandua do nekog evropskog čvorišta, sa rutom i terminom prilagođenim fiksnom datumu poletanja, nije zanemarljiva, a otkrivanje te rupe tri dana pre polaska izaziva grozničavu jurnjavu koja odlaže celu grupu.
Druga je namet za Foreign Employment Welfare Fund, koji se plaća pre nego što se izda odobrenje za rad. To nije broj o kom poslodavac može pregovarati ili ga preskočiti, radna dozvola se neće izdati bez njega. Doprinos je revidiran 31. jula 2024. sa jedinstvenih NPR 1,000 na stepenovani iznos, NPR 1,500 za ugovore do tri godine i NPR 2,500 za ugovore duže od tri godine. Ugovori u EU obično traju duže od tri godine i spadaju u viši razred. Pored njega stoji obavezna premija za Foreign Employment Term Life Insurance, otprilike NPR 3,500 do NPR 5,500 u zavisnosti od starosti radnika, kao i doprinos za Social Security Fund. Nijedan od njih sam po sebi nije velik. Zajedno čine razliku između dozvole koja se izdaje na vreme i dosijea koji zapne u kancelariji Department of Foreign Employment (DOFE) u Maharajgunju dok se čeka na uplatu.
Konkretna posledica jeste neuspeh u vremenskom rasporedu, i on košta više od samog prekoračenja. Ako namet za fond socijalne zaštite i premija osiguranja nisu uvršteni u budžet i nisu plaćeni, odobrenje za rad se ne izdaje, radnik ne može da obavi formalnosti za polazak na aerodromu Tribhuvan International Airport (TIA), a datum poletanja rezervisan nedeljama ranije propada. Ponovno rezervisanje letova za grupu i preuređivanje DOFE dosijea iza toga košta dana koje plan projekta nije imao. Dve najjeftinije stavke na spisku uslovljavaju onu najskuplju, datum početka rada od kog teče plata. Za to kako se svaka od ovih stavki fakturiše i gde stoji, pogledajte trošak zapošljavanja nepalskih radnika u EU i pregled fonda socijalne zaštite i osiguranja.
Kuda politika ide i zašto ne menja vaš dosije za EU
Šema za sedam zemalja sada je u procesu ukidanja. Ministar Rajendra Singh Bhandari najavio je 3. februara 2026. ukidanje politike Besplatna viza, besplatna karta u roku od mesec dana, opisavši takve šeme kao prevaru nad mladima, uz to da MoLESS umesto toga obezbeđuje lekarske preglede, orijentaciju i dozvole direktno. Do aprila 2026. vlada se promenila, a ministar rada Dipak Kumar Sah ponovo je potvrdio plafon naknade za uslugu od Rs 10,000 u video poruci 5. aprila 2026, pri čemu je DOFE poslao pisma sa upitima 17. marta 2026, a linije za pritužbe otvorene su preko Hello Sarkar na broju 1111 i Foreign Employment Call Centre na broju 1141. Dva ministra su različiti nosioci funkcije preko jedne promene vlade, a ne protivrečnost, i pravac kretanja jeste preuređenje načina na koji koridor za Zaliv tretira troškove radnika.
Za poslodavca iz EU ništa od ovoga ne pomera dosije. Šema koja se razgrađuje nikada nije pokrivala EU, a obaveza koja se zaista odnosi na plasman Nepal, EU, da radnik ne plaća ništa i da troškovi stoje na strani poslodavca, dolazi iz modela usklađenog sa IRIS-om i ILO standarda, a ne iz nepalske šeme za Zaliv koja možda neće ni postojati do kraja godine. Brojke koje obavezuju vaš plasman jesu razred nameta za fond socijalne zaštite, premija osiguranja, stavka za SSF i karta za koju treba da pretpostavite da je na vama da je uvrstite u budžet.
Ako razrađujete koridor Nepal, EU i želite da vam se stavke za vizu, kartu, fond socijalne zaštite i osiguranje mapiraju naspram stvarnog datuma poletanja pre nego što se obavežete, pošaljite kratak nalog katmanduskoj filijali Werklista preko kontakta za kompanije. Tim svake nedelje obrađuje dosijee kroz kancelariju DOFE u Maharajgunju i reći će vam koje su stavke zakonske, koje komercijalne, i koja je ona koju kupci zaborave.
Nastavite sa čitanjem
Sve objave →Migracija radne snage iz Nepala, u brojkama
Nepal je u fiskalnoj 2024/25. godini izdao rekordnih 839.266 radnih dozvola, a doznake su dostigle blizu 26 procenata BDP-a. Pogled tržišnog odeljenja na rezervoar radne snage i na to kuda ide evropski koridor.
Zašto se nepalski radnici okreću od Zaliva ka Evropi
Nepalska odobrenja za rad u Evropi porasla su za oko 184 odsto za četiri godine, na 72.953 u fiskalnoj 2024/25, dok se jaz u platama u odnosu na Zaliv produbio. Šta ova promena znači za poslodavca iz EU koji sada traži radnike.