Šta zaista znači sponzorstvo radnika za poslodavca u EU
Sponzorstvo u EU spaja tri stvari: registrovani status, dozvolu po zaposlenju i obaveze koje teku dalje. Mešanje ta tri pojma je najčešća greška poslodavaca.
U EU, sponzorisanje radnika obuhvata tri odvojene stvari naslagane jedna na drugu, a većina grešaka poslodavaca dolazi otud što ih tretiraju kao jedan čin sa jednim dokumentom. Tu je status koji kompanija drži, što u nekim državama znači jednokratnu registraciju. Tu je dozvola po zaposlenju, koja odobrava jednog imenovanog radnika za jedan imenovani posao. I tu je skup obaveza koje poslodavac nosi sve dok radnik ostaje kod njega. Poslodavac koji zakaže termin za vizu pre nego što išta od ovoga stoji na svom mestu planira oko pogrešnog predmeta. Ovaj tekst definiše pojmove koje koristi ostatak serije o koridorima, kako bi vodeći čovek u nabavci umeo da razlikuje sponzorski status od dozvole, i dozvolu od vize, pre nego što se otvori i prvi predmet.
Četiri dokumenta koja ljudi zovu "sponzorstvom"
Reč sponzorstvo lepi se za četiri različite stvari, a one stoje kod četiri različita organa. Viza je odobrenje za ulazak. Izdaje je konzulat ili ambasada, i ona radnika prevodi preko granice. Dozvola boravka, odnosno boravišna isprava, jeste pravo na ostanak, koje izdaje ministarstvo unutrašnjih poslova ili imigracioni organ odredišne države. Radna dozvola je pravo na rad, koje je u mnogim državama opet zasebno odobrenje. A sponzorski status, tamo gde postoji, jeste položaj koji poslodavac drži kod imigracionog organa pre nego što ijedno pojedinačno zaposlenje uopšte počne.
Ovo su odvojene stvari u skoro svakoj članici EU. Radnik može imati važeću vizu i i dalje nemati pravo na rad. Radnik može proći proveru tržišta rada i i dalje čekati na boravišnu ispravu. Dokument za ulazak, pravo na ostanak i pravo na rad tri su različita predmeta sa različitim izdavaocima, a poslodavac koji ih sve sažme u "vizu" pogrešno će proceniti gde se predmet zapravo nalazi.
Jedinstvena dozvola spaja dva od njih, ne sva četiri
Direktiva o jedinstvenoj dozvoli (Directive 2011/98/EU) jeste okvir koji smanjuje broj dokumenata. Ona obavezuje članice da izdaju jedan objedinjeni dokument koji pokriva i boravak i rad, kroz jedan postupak prijave, umesto da radnik mora da juri dozvolu boravka i radnu dozvolu po odvojenim kolosecima. Holandska GVVA, češka Employee Card i hrvatska jedinstvena dozvola sve sprovode ovu direktivu. Jedna prijava, jedan dokument, jedan organ koji odlučuje o elementima boravka i rada.
Ono što jedinstvena dozvola ne radi jeste da briše sponzorski status ili ulaznu vizu. Objedinjena dozvola i dalje stoji nizvodno od bilo kog položaja koji poslodavac mora da drži, a radniku van EU i dalje obično treba ulazna viza da bi otputovao pre nego što po dolasku preuzme boravišnu ispravu. Direktiva spaja odobrenja za boravak i rad. Ne spaja registraciju na nivou kompanije ni konzularni korak. Jedinstvena dozvola, objašnjena pokazuje kako tri članice odstupaju od iste pravne osnove.
Registrovani sponzorski status naspram dozvole po zaposlenju
Evo podele koja najčešće zavara poslodavce. Neke države traže da se kompanija jednom registruje kao sponzor pre nego što na određenim rutama uopšte sme da zaposli radnika van EU. Holandija je najjasniji slučaj: poslodavac se prijavljuje kod IND za status priznatog sponzora, erkend referent, i to priznanje onda važi za svaki budući predmet. Registracija je događaj na nivou kompanije, sa sopstvenim vremenom obrade, odvojen od bilo kog pojedinačnog radnika.
Druge države nemaju takav registar. One izdaju odobrenje samo po zaposlenju. Poljski poslodavac podnosi zahtev za radnu dozvolu Type A za jednog radnika i jedan posao kod vojvodstvene kancelarije, bez ijednog prethodnog koraka registracije kompanije. Italijanski poslodavac podnosi nulla osta u okviru kvote Decreto Flussi, opet po zaposlenju. U tim sistemima nema šta da se unapred registruje, a odobrenje se daje, ili odbija, za jednog po jednog radnika.
Posledica po planiranje je neposredna. U državi sa registrom, poslodavac koji preskoči jednokratnu registraciju i podnese zahtev po zaposlenju otkriva da je ruta zatvorena dok kompanija ne dobije priznanje, pa se vreme obrade registracije nakalemi povrh samog zapošljavanja. U državi koja radi po zaposlenju, nema prečice koja se unapred kupuje. To koje članice vode formalni registar priznatih sponzora pored Holandije treba proveriti naspram važećih nacionalnih pravila, a ne pretpostaviti, jer se model razlikuje i menja. Pregled prvo priznati sponzor, pa tek onda prag plate pokazuje kako holandska registracija odlučuje o ruti pre nego što se ijedan radnik imenuje.
Ponuda dolazi pre dozvole
Jedno pravilo redosleda važi kroz ceo koridor. Ugovor i ponuda plate odredišnog poslodavca moraju biti spremni pre nego što se zatraži odobrenje. Potpisana ponuda je ulazni podatak za zahtev za dozvolu, a ne njegov rezultat. Odobrenje tržišta rada proverava konkretan posao po konkretnoj plati, pa najpre na stolu mora da stoji konkretan posao i konkretna plata.
Tu poslodavac koji čeka "dozvolu" pre nego što finalizuje ugovor zaglavi ceo predmet. Organ nema šta da ocenjuje bez ponude. Plata takođe mora da dostigne sektorsku ili kolektivnu normu za to radno mesto, jer je premala plata čest razlog da predmet bude odbijen ili da isprava kasnije bude oduzeta nakon što radnik već stigne, što je skupi promašaj. Pun redosled onoga što je na poslodavcu razložen je u lancu usaglašenosti poslodavca koji uslovljava zapošljavanje.
Gde stoji Werklist, a gde stoji poslodavac
Obaveze se ne završavaju izdavanjem dozvole. Odredišni poslodavac drži sponzorski status i nosi obaveze koje teku dalje: isplatu po ugovorenim uslovima, obaveštavanje organa o promenama, održavanje predmeta tačnim za sve vreme boravka. Ta strana se ne može poveriti drugome, jer je to pravni položaj samog poslodavca.
Werklist vodi stranu radnika. Pronalaženje kadra iz Nepala, Indije, Filipina i sa Zapadnog Balkana, dokumente i dozvolu iz države porekla. Filipini traže odobrenje DMW (ranije POEA), a ruta iz Nepala traži dozvolu DOFE pre nego što radnik uopšte sme da otputuje, i raspoređivanje koje prođe dozvolu na odredištu ali preskoči dozvolu iz države porekla naprosto ne prolazi. Podela je čista. Poslodavac drži sponzorski status u odredišnoj državi; Werklist sređuje radnika i predmet u državi porekla do tačke putovanja.
Pošaljite nam koridor
Ako planirate zapošljavanje proizvodnih radnika u EU i želite da saznate da li vaše odredište vodi registar sponzora ili izdaje odobrenje po zaposlenju, i šta to menja za vaš rokovnik, pošaljite nam opis koridora. Mapiraćemo stranu radnika na vašu rutu i reći vam koji dokument gde stoji. Razgovarajte sa konsultantom.
Nastavite sa čitanjem
Sve objave →Jedinstvena dozvola bez muke: jedna prijava, jedan dokument, tri varijante u EU
Direktiva EU o jedinstvenoj dozvoli omogućila je radnicima van EU jedan objedinjen dokument za rad i boravak, uz samo jednu prijavu. Kako se ona zapravo sprovodi, od regionalne dozvole u Belgiji preko holandskog GVVA do češke radne karte, i dalje se ozbiljno razlikuje od zemlje do zemlje.
Šta dolazi posle odobrene dozvole: logistički lanac dolaska radnika iz trećih zemalja
Odobrena dozvola je polovina puta, ne cilj. Prijava adrese, broj socijalnog osiguranja, bankovni račun i smeštaj odlučuju da li radnik zaista može da počne već prvog dana.