Kada poslodavac u zemlji rada ne može sam da bude sponzor: dozvola preko EOR partnera
Poslodavac koji nema svoju firmu u zemlji rada ne može sam da bude nosilac većine radnih dozvola u EU. Umesto njega dozvolu sponzoriše employer of record, koji postaje zvanični poslodavac na papiru.
Kompanija koja želi da dovede zavarivača iz Nepala na gradilište u Poljskoj, ili skladišnu ekipu sa Filipina u Holandiju, udari u isti zid čim pročita obrazac za dozvolu. Strana koja se na većini jedinstvenih ili kombinovanih dozvola u EU navodi kao sponzor mora da bude domaći zvanični poslodavac, firma registrovana u zemlji rada, sa poreskim brojem i otvorenim računom za socijalne doprinose. Strana kompanija koja tamo nema svoju firmu ne može da upiše sopstveno ime u to polje. Ispada da je dozvola koja joj treba da angažovanje bude legalno upravo ona koju po samoj prirodi stvari ne može da drži. Employer of record (poslodavac na papiru) rešava to tako što postaje zvanični poslodavac u zemlji rada i sponzoriše dozvolu, dok kompanija koja zaista vodi posao ostaje klijent. Ovaj tekst objašnjava kada taj put ima smisla, kako zadovoljava uslov sponzorstva i gde mu je granica.
Zašto dozvoli uopšte treba domaći poslodavac
EU direktiva o jedinstvenoj dozvoli stoji iza kombinovanih dokumenata za boravak i rad koje danas izdaje većina članica, od hrvatske jedinstvene dozvole preko češke zaměstnanecké karty do holandskog GVVA. Svaki od njih se odobrava na osnovu konkretne ponude posla od tačno određenog poslodavca, a taj poslodavac je strana koju imigraciona služba smatra odgovornom. To je subjekt koji potpisuje ugovor, vodi obračun zarada, plaća socijalne doprinose i odgovara inspekciji rada ako odnos nije onakav kakav je u dokumentaciji prikazan. Ništa od toga ne funkcioniše ako navedeni poslodavac nema prisustvo u zemlji. Služba nema šta da registruje, nema obračun zarada koji bi proverila i nema nikoga u svojoj nadležnosti koga bi pozvala na odgovornost.
Pravilo, dakle, nije formalnost. Proizlazi iz toga čemu dozvola služi. Šta zapravo znači biti sponzor radnika za poslodavca u EU prolazi kroz obaveze koje padaju na sponzora, a svaka od njih podrazumeva registrovan lokalni subjekt.
Dva načina da postanete domaći poslodavac
Kompanija koja nema firmu u zemlji rada ima dva načina da do nje dođe. Može da je sagradi ili da je pozajmi.
Sagraditi sopstvenu znači osnovati zavisnu firmu ili ogranak: registrovati kompaniju, otvoriti poreski račun, prijaviti se kod nadležne institucije za socijalno osiguranje, a u nekim državama uz to još i steći status sponzora. To je ozbiljan poduhvat. Može da košta priličnu sumu i da potraje mesecima pre nego što se uopšte podnese prva prijava za dozvolu, a nosi i stalne računovodstvene i izveštajne obaveze sve dok firma postoji. Za kompaniju koja želi da zaposli šačicu radnika, ili koja tek isprobava da li jedan koridor uopšte funkcioniše pre nego što se obaveže, sopstvena firma je veći teret od samog angažovanja.
Pozajmiti firmu znači koristiti employer of record. EOR je već registrovan poslodavac u zemlji rada. Već ima poreski broj, račun za socijalne doprinose i, gde se to traži, upis u registar sponzora. On postaje zvanični poslodavac radnika i sponzoriše dozvolu u svoje ime. Klijent zadržava komercijalni odnos i vodi svakodnevni posao, ali nije strana navedena na dozvoli.
Kako EOR struktura zadovoljava uslov sponzorstva
Mehanika je jednostavna čim su uloge jasne. EOR potpisuje lokalni ugovor o radu sa radnikom. Vodi lokalni obračun zarada i plaća poreze i socijalne doprinose koje zemlja rada zahteva. Podnosi prijavu za radnu ili jedinstvenu dozvolu kao poslodavac sponzor i preuzima obaveze sponzora koje uz to idu. Klijent plaća EOR-u naknadu koja pokriva platu i troškove EOR-a, a radniku daje uputstva za sam posao.
Iz ugla imigracione službe, dokumentacija je čista. Postoji registrovan domaći poslodavac sa obračunom zarada koji služba može da proveri i sa tragom uplaćenih doprinosa koji može da prati. Trougaoni aranžman iza svega ne menja ono što služba vidi na dozvoli. U tome i jeste poenta: EOR je pravi poslodavac u pravnom smislu, a ne firma samo na papiru.
EOR i dalje mora da pređe prag za sponzore
Korišćenje EOR-a ne preskače uslove za sponzorstvo. Ono ih premešta na stranu koja je već napravljena da ih ispuni. U državama koje vode formalni registar sponzora, EOR i sam mora da bude priznati sponzor pre nego što može da podnese prijavu. Holandija je najjasniji primer. IND za nekoliko puteva traži status erkend referent, i EOR koji nije u tom registru ne može preko njih da sponzoriše radnika ništa više nego što bi mogla sama klijentska kompanija. Zapošljavanje radnika van EU u Holandiji: prvo priznati sponzor, pa tek onda prag plate objašnjava zašto upravo taj upis, a ne iznos plate, prvi odlučuje o tome da li je put prohodan.
Tipičan promašaj ovde je vrlo konkretan. Klijent bira EOR po ceni, pretpostavi da EOR može da bude sponzor bilo gde u EU, i tek kasnije otkrije da EOR u ciljanoj državi nema status priznatog sponzora. IND neće prihvatiti prijavu za jedinstvenu dozvolu od strane koja nije priznata. Predmet zapravo nije ni odbijen, jer se nikada ni ne otvori kako treba, a nedelje potrošene na pripremu radnika treba potrošiti ponovo. Proverite status EOR-a kao sponzora baš u toj zemlji rada pre nego što iko bilo šta potpiše.
Šta EOR put ne zamenjuje
Dve stvari se često brkaju sa ovim putem, a nisu isto. Prva je propis o upućenim radnicima i mobilnosti unutar EU. Ako je radnik već legalno zaposlen u jednoj članici, on u tačno određenim slučajevima može da bude upućen u drugu da pruži uslugu, po posebnom skupu pravila. Taj mehanizam ne dozvoljava novo angažovanje državljanina treće zemlje koji još nigde u EU nije legalno zaposlen. Za zavarivača koji je još u Nepalu, upućivanje nije prečica oko dozvole za zemlju rada. Dozvola za zemlju rada je i dalje neophodna, a EOR put je jedan od načina da se ona dobije.
Druga je shvatanje EOR-a kao načina da se zaobiđe test tržišta rada ili neka kvota. EOR sponzoriše dozvolu, ali dozvola ostaje ista ona dozvola. Ako put podrazumeva test tržišta rada, test i dalje važi. Ako država vodi kvotu, predmet EOR-a i dalje ulazi u nju. Struktura rešava problem firme, a ne suštinske imigracione uslove. Jedinstvena dozvola, objašnjeno objašnjava koji uslovi prate dozvolu bez obzira na to ko je sponzor.
Jedna opomena koju vredi reći bez okolišanja: ne tretira svaka članica trougaono zaposlenje po modelu EOR-a na isti način kada je reč o sponzorstvu dozvole, a neke ga ograničavaju. Proverite kako stvari stoje baš u toj zemlji rada pre nego što na ovoj strukturi gradite koridor, umesto da pretpostavljate da ono što važi u jednoj zemlji EU važi i u sledećoj.
Gde se Werklist uklapa
Werklist pronalazi i raspoređuje radnike u proizvodnji, zanatima i operativi iz Nepala, Indije, sa Filipina i sa Zapadnog Balkana kod poslodavaca u EU. Kada poslodavac u zemlji rada nema svoju firmu u ciljanoj državi, mi vodimo pronalaženje i selekciju kandidata i upravljamo koridorom, dok dozvola i lokalni obračun zarada ostaju kod subjekta koji je za to i napravljen. Ako odmeravate da li da osnujete sopstvenu firmu ili da sponzorstvo idete preko EOR-a za određenu zemlju i poziciju, pošaljite nam zadatak i mapiraćemo put pre nego što se obavežete. Razgovarajte sa konsultantom.
Nastavite sa čitanjem
Sve objave →Šta zaista znači sponzorstvo radnika za poslodavca u EU
Sponzorstvo u EU spaja tri stvari: registrovani status, dozvolu po zaposlenju i obaveze koje teku dalje. Mešanje ta tri pojma je najčešća greška poslodavaca.
Jedinstvena dozvola bez muke: jedna prijava, jedan dokument, tri varijante u EU
Direktiva EU o jedinstvenoj dozvoli omogućila je radnicima van EU jedan objedinjen dokument za rad i boravak, uz samo jednu prijavu. Kako se ona zapravo sprovodi, od regionalne dozvole u Belgiji preko holandskog GVVA do češke radne karte, i dalje se ozbiljno razlikuje od zemlje do zemlje.